Dragi ljubitelji penjanja i sporta, danas vam donosimo inspirativnu priču o korijenima Penjačkog kluba Solo iz Banja Luke, koja pokazuje da su naši osnivači ne samo pioniri penjanja u Republici Srpskoj, već i doživotni entuzijasti sporta. Dvadeset godina nakon jednog nezaboravnog trkačkog izazova, ovi ljudi i dalje aktivno učestvuju u svjetskim takmičenjima, inspirišući nove generacije da pomjeraju granice – bilo na stijenama ili na atletskim stazama.
Počeci u 2005: Od 5k do 12k – lekcija o upornosti
Banja Luka, 2005. – desetak ljudi trči kroz Česmu, prašina pod patikama, sunce grije leđa. Jedan od njih, po prvi duža distanca, hvata dah na svakih deset metara. Deset, možda dvanaest kilometara – za njega planina. Drugi ne bježe - naprotiv, usporavaju; okreću se, više viču nego dišu: „Ne staj! Samo još malo!“ Trčali su oko njega u krugu, bodrili ga, motivisali da ne stane i ne odustane. I tako, on istrča. Taj trenutak nije bio samo pobjeda nad kilometrima – bio je lekcija o solidarnosti, upornosti i snazi grupe, vrijednostima koje će kasnije postati temelj Penjačkog kluba Solo.ila samo trka; to je bio trenutak u kom se rodila ideja što će kasnije postati Penjački klub Solo.
U to vrijeme, ti budući osnivači – još ne članovi kluba – tek su počinjali s trčanjem u Banja Luci. Za mnoge mlade studente, 5k bio je vrhunac, dok su iskusniji atletičari jurili duže distance. Jedne nedjelje, odlučili su da podignu ljestvicu na 12k i pozvali nove drugare. Među njima bio je onaj koji je po prvi put pokušavao tako daleko. Umjesto da ga ostave, ostali su uz njega – trčali su u krugu oko njega, bodrili ga i motivisali da ne odustane. Njihova podrška pretvorila je muku u trijumf, a taj trenutak solidarnosti posijao je sjeme za klub koji će promijeniti živote mnogih.
Od trčanja do penjanja: Osnivanje kluba i nasljeđe
Ta ista grupa entuzijasta, inspirisana svojim sportskim iskustvima, 2007. godine osnovala je Penjački klub Solo – prvi sportski penjački klub u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Njihov cilj bio je da popularizuju slobodno penjanje i bouldering, ali i da mladim generacijama pruže zdravu alternativu ulici, lošim navikama i sedentarnom životu. Penjanje je postalo njihova nova strast, ali duh trkačkih početaka – podrška, motivacija i timski rad – ostao je duboko usađen u klubu.
Osnivači poput Damira Misije, Dušana Stranatića i ostalih nisu se zaustavili samo na penjanju. Oni su i danas aktivni sportisti, učestvujući u međunarodnim takmičenjima i pokazujući da sport nema godišnje granice. Od lokalnih penjačkih takmičenja do svjetskih maratona, oni nastavljaju da inspirišu članove kluba – od djece od 6 godina do penjača od 66 godina – da budu uporni i hrabri.
20 godina kasnije: Berlin Marathon i sjećanja na prijatelje
Dvadeset godina kasnije, taj isti čovjek – sad veteran maratonskih staza – pretrčava Berlin. 21. septembar 2025, asfalt je savršen, publika urla, ali u glavi mu odjekuje Banja Luka: isti glasovi, samo tiši. Začas se vrati u 2005, u prašini, u ritam koji su mu dali drugari što su ostali uz njega dok nije istrčao 12k. Nisu oni samo osnivači; oni su i danas na bazi, u Novom Sadu, u Skoplju – trče, penju se, pomijeraju granice. Berlin nije kraj; to je samo još jedna stanica. Dokle god dišu, dižu ruku, ili barem čašicu nakon cilja, Penjački klub Solo je živ. A oni prvi, oni što su ga osnovali, još uvijek u trenerskim majicama – samo sada nose i medalje.
Ova priča pokazuje da osnivači kluba nisu samo vizionari penjanja, već i doživotni sportisti koji žive ono što propovijedaju. Njihov primjer motivacije i podrške živi u svakom treningu, svakom takmičenju i svakom članu Solo kluba. Oni su dokaz da, uz timski duh i upornost, svaka prepreka može biti savladana – bilo na atletskoj stazi ili na stijeni.
Pratite nas za više priča iz klubske istorije i budućih takmičenja!